Kad smo bili mali, željeli smo igračke ili bicikl. Kad smo odrasli, prešli smo na novac. No već nekoliko godina zaredom kada pušem svijećice na rođendanskoj torti, moja jedina želja je nešto sasvim drugačije.

Kada me netko pita što želim napraviti i postići u svom životu, odgovor je uvijek isti: nije mi bitno, sve dok sam sretna.

No, što zapravo možemo učiniti kako bismo bili sretni? Ne želimo iste stvari u životu kao i drugi, i zato stvari o kojima ću pisati u ovom članku ne vrijede za svakog od vas, vrijede za mene. No možda ćete se zbog njih zamisliti i kroz svoje promišljanje pronaći neka rješenja koja vama odgovaraju. Možda ćete dobiti novu perspektivu, razmišljati na drugačiji način – možda. U svakom slučaju, bit će mi drago ako nastavite čitati.

Novčana zamka

Novac pokreće svijet, i to je činjenica. No, čim sam počela samostalno zarađivati, postala sam ovisna o njemu. Kažem ovisna zato što, ako malo bolje pogledamo, novac je poput svake druge ovisnosti.

Mislimo da ćemo biti zadovoljni kada počnemo zarađivati više novaca, ali istog trenutka kada do toga dođe, količina koju trebamo se povećava. Baš poput klasičnih ovisnika koji neprestano trebaju povećavati svoje doze, i mi dobivamo isto uzbuđenje kada imamo više i više novaca. I baš kao oni, i mi žrtvujemo svoje mentalno i fizičko zravlje u ime svoje ovisnosti. Velike količine stresa od previše rada utječu na naše zdravlje i ne čudi što danas imamu pravu pandemiju bolesti povezanih sa stresom. No, neutaživa potreba za novcem se nikad neće smatrati problemom, već će se takve osobe nazivati “motiviranima”.

I u nekim je slučajevima ovo točno. Postoje ljudi koji pune baterije u takvom okruženju. No, shvatila sam da problem nastaje kada “puno novaca” postane društvene norma kojoj svi teže, a mnogi nemaju uvjete kako bi je postigli.

I jednom kad sam to shvatila, moj je cilj postao jednostavan. Ne težiti novcu, već sreći.

Uklonjeno s popisa želja: novac

Gubitak je ponekad nužan

Koliko vas i dalje održava prijateljske ili druge odnose s ljudima koji vas jednostavno iscrpe? Vjerojatno znate o čemu pričam: nakon nekoliko sati provedenih u njihovom društvu, više nemate energije za bilo što osim sjesti pred TV i gledati Ljubav je na selu. Samo se morate isključiti. No, mislite da nije pošteno prekidati odnose jer ste ipak prijatelji i to se od vas očekuje.

Ovo je samo jedan od primjera po kojima sam shvatila da društvene norme mogu unijeti pravu bijedu u moj život. Evo ih još nekoliko.

• Imaš odličan posao. Kakav otkaz? Stres nije valjani razlog, to su izmišljotine tih vaših mlađih generacija.
• Pa zajedno ste deset godina. Trebate razmišljati o braku, a ne o prekidu.
• Kako to misliš da ne želiš djecu? Jednom kad ćeš imati svoju, bit će ti drugačije.
• Imat ćeš vremena za putovanje, sada štedi da kupiš kuću i auto.
• Ma kakvo ti je to zanimanje. Daj budi nešto normalno poput doktora ili pravnika.

Zvuči poznato, zar ne?

Svaka od ovih izjava kao da je iscrpila dio mene.

Svatko od nas je drugačiji i normalno je da ne budemo “normalni”.

No, nije da svaka osoba MORA biti u našim životima.

Jednom kada sam ostavila emocionalne vampire iza sebe, shvatila sam da osjećam nešto što nisam očekivala: olakšanje. I shvatila sam da je ponekad bolje maknuti nekog iz svog života kako bih sama sebi pružila mjesta zå rast i razvoj.

Uklonjeno s popisa želja: društveno prihvaćanje

Promjene su dio mene

Vjerojatno se svatko ponekad prisjeti svojih srednjoškolskih postupaka i simpatija i onda osjeti nevjerojatnu dozu srama. Da, bili smo hormonalne budale u neku ruku.

I to je poanta svega – mijenjamo se tijekom života. Živimo i učimo. Svijet se mijenja i mi mu se prilagođavamo. Mislila sam da ću doći do svoje “finalne verzije” jednom kad odrastem. Ali ne – interesi uvijek nestaju i pojavljuju se novi, otvaraju se nove perspektive dok stare postaju dio prošlosti.

No, nekako sam uvijek bila navikla odbijati primjene.

Ali onda sam shvatila da moram razdvojiti promjene na one koje mi ne odgovaraju i one za koje sam jednostavno prelijena da bih ih prihvatila. Ulazak tehnologije u svaki aspekt naših života je promjena koja mi ne odgovara i koju neću prihvatiti – neću skrolati prije spavanja, pogledavati na mobitel svake dvije minute, imati mobitel kraj sebe za vrijeme ručka.

No, prihvaćam to da ću promijeniti svoj posao, adresu stanovanja, garderobu, boju kose, omiljenu hranu, vrstu kave koju pijem. Svaka promjena je dobra ako meni čini dobro.

Uklonjeno s popisa želja: konzistentnost

Što me čini sretnom?

Zapitat ću se sljedeće: što mi puni baterije i zbog čega se osjećam živom?

Shvatila sam da radim sve manje stvari koje me ispunjavaju u ime nečega što me iscrpljuje. Zašto? Pojma nemam gdje je sve pošlo u krivom smjeru.

No, jednom kada sam shvatila da idem pogrešnim putem, znala sam se i kako vratiti na onaj pravi. Moj zadani obrazac ponašanja nije bio onaj koji mi je odgovarao.

Uklonjeno s popisa želja: rutina